Ekonomska škola Mije Mirkovića ima mnogo učenika i učenica s različitim talentima u različitim područjima, a takvih ima i u našem 3.b razredu. Odabrali smo intervjuirati učenicu koja već dugi niz godina postiže odlične rezultate u sportu, ali je i dobra učenica, a njeno ime je Paulina Horaček.
Reci nam nešto o sebi.
Imam 16 godina, pohađam 3. razred Ekonomske Škole Mije Mirkovića Rijeka i treniram u odbojkaškom klubu „Grobničan.“
Zašto i kada si odabrala baš taj sport?
Na nagovor prijateljice, odabrala sam odbojku kao sport u 3. razredu osnovne škole.
Jesi li ikada bila u dilemi „odustati ili nastaviti?“
Da, ponekad imam dilemu odustati ili nastaviti zbog raznih drugih obaveza, a jedna od njih je i škola. U jednom periodu više nisam imala volje, ali me to i dalje nije spriječilo da prestanem trenirati odbojku.
Kako se motiviraš kada ti postane teško?
Kad mi je teško uvijek se sjetim da je odbojka zapravo zabava i da bih trebala uživati igrajući odbojku.
Koji su tvoji planovi nakon završetka srednje škole?
Nakon završetka srednje škole planiram upisati Kineziološki fakultet u Zagrebu za koji sam se nedavno zainteresirala te nastaviti trenirati odbojku.
Koji je tvoj najveći sportski uspjeh?
Moj najveći sportski uspjeh je sudjelovanje na nekim većim natjecanjima na kojima sam osvojila medalju, kao što su turniri u Italiji i turnir u Istri.
Kako sport utječe na tvoje školske obaveze, a kako na društveni život? Što ti je prioritet, a što je na posljednjem mjestu?
Kada mi je škola ujutro, uspijevam uskladiti sport i školske obaveze, ali kad mi je škola popodne, malo mi je teže, ali pokušavam sve uskladiti. Prioritet mi je trenutno škola jer ako želim zapravo postići nešto korisno za sport, moram završiti školu bez ikakvih problema, a što se tiče društvenog života, mogu reći da mi zapravo sport ne utječe negativno na to jer moj društveni život je vezan uz djevojke iz mojeg tima.
Ako se vratiš na početak svojeg sportskog puta, koji bi savjet sebi dala?
Kada bih se vratila na početak svojeg sportskog puta, prvi savjet kojih bih sebi dala jest da nikad ne smijem odustati jer uvijek postoji rješenje problema i da ništa ne smije spriječiti moju ljubav prema odbojci.
Je li bilo negativnih komentara na tvoju igru? Kako si ih podnijela?
Da, bilo je negativnih komentara na moju igru, a takve komentare podnosim tako što onda još više pokazujem svoju borbenost.
Odričeš li se nečeg za bolji uspjeh, na koji način?
Trenutno se ne odričem ničeg za bolji uspjeh jer smatram da je sve u redu.
Imaš li neku utakmicu koju posebno pamtiš?
Utakmica koja će mi zauvijek ostati u sjećanju jest utakmica protiv odbojkaškog kluba „Kastav“. Taj klub prije nikada nismo mogli pobijediti, a tog dana uz samo malo više truda, borbenosti i ljubavi među suigračima, uspjeli smo ih pobijediti.
I za kraj, reci nam koji je tvoj uzor u sportu i u životu?
U sportu mi je uzor odbojkašica Samantha Fabris, a u životu mi je uzor cijela moja obitelj.
Zahvaljujemo Paulini što je odvojila svoje vrijeme za ovaj intervju i želimo joj još puno sreće i uspjeha u životu!
Razgovarali:
Gabriel Brnčić i Bruna Jusić, 3.b
