Povijest škole

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća usporedno sa sve jačim razvojem trgovine, bankarstva, industrije i prometa na Sušaku se javlja potreba za osnivanjem škole koja bi osposobljavala stručni kadar za knjigovodstvene, administrativne i druge stručne poslove. Kao rezultat toga osniva se školske 1910./11. godine Viša trgovačka škola pri Kraljevskoj realnoj gimnaziji na Sušaku. Škola je pokrivala potrebe školovanja za područje Hrvatskog primorje, Gorskog kotara, Istre i Dalmacije.

Upisana je prva generacija koja broji 26 učenika.

U prvi su se razred mogli upisati samo mladići koji su navršili 15 godina i s dobrim uspjehom završili dosadašnje školovanje. Za upis je bio potreban uspješno položen prijemni ispit. Kod upisa učenici su plaćali 4 krune. Školu su pohađali redovni učenici i privatisti.

U ljetopisu za školsku 1910./11. godinu ističu se zadaci škole:

…” zadatak je da uzgoje trgovački stalež koji je uvijek i svugdje jedan od glavnih faktora u gospodarskom organizmu svih naroda. Posebno je značajna i potreba upravo ovdje u Sušaku na pragu Rijeke kao prvog trgovačkog emporija u ovoj polimonarhiji. Ovdje će hrvatski pomladak imati najviše prilike da uz nužnu teoretsku spremu stekne i važnu praksu, pa će u životu jače moći poraditi oko blagostanja svoga naroda u neposrednoj i živoj utakmici narodnih i međunarodnih interesa.”

Od školske 1910./11.godine kada je upisan samo prvi razred do školske 1913./14. godine postaje četverogodišnja škola. Predmeti koji su se izučavali dijelili su se na obligatorne i neobligatorne. Predmete opće naobrazbe predavali su gimnazijski profesori dok su predmete struke predavali vanjski stručnjaci.

Godine 1913./14. na Višoj trgovačkoj školi na Sušaku obavlja se prvi zaključni ispit (završni ispit) na koji je pristupilo 24 kandidata.

Godine 1917. škola postaje samostalna i djeluje pod nazivom Kraljevska trgovačka akademija na Sušaku, ali ostaje u istoj zgradi s gimnazijom.

Škola je pod nadležnošću Ministarstva prosvjete, a od 1927. godine je pod nadležnošću Ministarstva trgovine, industrije i opskrbe sve do 1948. godine.

Iz tog razdoblja ima nekoliko zanimljivosti:

-Rješenjem kraljevske vlade od 3.09.1919. godine broj 10158 dopušta se da redovni učenici budu i djevojke.
– Profesori su prilikom zapošljavanja morali položiti prisegu.

Uredbom Banske vlade Banovine Hrvatske od 08.04.1940. godine broj 14812 – VII službeni naziv škole glasi “Trgovačka akademija na Sušaku”.

Taj je naziv ostao sve do talijanske okupacije kada se u dio zgrade uselila talijanska vojska, a u jednom dijelu i dalje radi škola sada pod nazivom ACCADEMIA COMMERCIALE DI SUSSAK.

Školske 1944./45.godine škola nije radila, već su profesori dali učenicima gradivo, a nastava je bila samo u ljetnim mjesecima 1945. godine.

Nakon toga učenici su polagali ispite.

Tijekom drugog svjetskog rata gimnazijska zgrada bila je jako oštećena pa je škola školske 1945./46.godine radila u gotovo nemogućim uvjetima. Zbog velike hladnoće i nemogućnosti loženja nastava je obustavljena.

Ministarstvo trgovine, industrije i opskrbe, odsjek za stručno školstvo upućuje dopis 162168 od 16.07.1946. godine u kojem stoji:

“Kako zgrada Trgovačke akademije na Sušaku nikako ne odgovara svojoj svrsi potrebno je školu premjestiti na Rijeku.”

Na osnovi tog dopisa dolazi do reorganizacije Škole te se ona spaja s talijanskom školom “Istituto tecnico commerciale Leonardo da Vinci” u Rijeci na lokaciji na kojoj se škola i danas nalazi.

Ni ova zgrada nije bila građena za školske potrebe jer je prethodno bila vojarna pukovnije “Jelačić”, zatim je restaurirano jedno krilo zgrade za gradsku policiju, a tek kasnije je preuređena za potrebe škole.

Da je to nekad bila policijska zgrada vidi se i danas jer na četvrtom katu postoje prostorije sa čeličnim vratima gdje su nekad bili zatvori.

Školske 1947./1948. godine u zgradi paralelno djeluju dvije škole, (hrvatska i talijanska) s dva profesorska zbora i dva direktora. Dekretom od 29.04.1948. godine škole se spajaju u jedinstvenu školu – Ekonomski tehnikum s odjeljenjima na hrvatskom jeziku i s odjeljenjima na talijanskom jeziku do školske 1953./54.godine kada je završila školu posljednja generacija na talijanskom jeziku.

Uvođenjem naziva Ekonomski tehnikum škola prelazi s četverogodišnjeg na trogodišnji program rada zbog gospodarstvenih i političkih teškoća. ( Rješenje Ministarstva trgovine i opskrbe br. 24607 / 47 od 27. srpnja 1947. godine ).

Novi program obrazovanja pokazao se kao neučinkovit i Stručni savjet pri Savjetu za nauku i kulturu Vlade FNRJ donosi novi četverogodišnji nastavni plan i program , 01. rujna 1950. godine.

Školske 1957./58. godinu škola je otvorila područno odjeljenje na Malom Lošinju. Iste te godine postoji odjeljenje srednje Ekonomske škole Rijeka i u Opatiji. ( Temeljem Rješenja sekretarijata za prosvjetu, kulturu narodnog odbora Kotara Rijeka br. 25169-VI-57. od 13. rujna 1957.).

Godine 1962. škola pristupa Konferenciji ekonomskih škola Narodne Republike Hrvatske. Prema podacima nastavni proces se odvijao u dva polugodišta, a zimski odmor učenika traje od 15. siječnja do 31. siječnja.

Značajna prekretnica u radu škole dogodila se 1974. godine. Radnici Ekonomske škole i radnici Upravne škole, koja je djelovala od školske 1960./61. godine u istoj zgradi, donijeli su odluku o spajanju u jedinstvenu radnu organizaciju pod nazivom Ekonomsko – upravni školski centar uz suglasnost Prosvjetno kulturnog vijeća općine Rijeka.

Djelatnost novog centra je odgoj i obrazovanje ekonomskih tehničara i upravnih tehničara oba u trajanju od 4 godine.

Školske 1975./76. godine provodi se reforma srednjoškolskog obrazovanja. Srednje obrazovanje sastoji se od pripremnog i završnog stupnja.

Godine 1977. dolazi do novog udruživanja s Prvom gimnazijom u Rijeci , a ustanova dobiva naziv Centar usmjerenog obrazovanja ekonomskih, upravnih i matematičko – informatičkih kadrova (CUOEUMIK) – Rijeka.

Djelatnost centra je obrazovanje učenika u:

1. pripremnom stupnju

2. završnom stupnju, za zanimanja na trećem ili četvrtom stupnju obrazovanja:

U ekonomskoj struci
Stručni radnik za osnovne ekonomske poslove – treći stupanj
Računovodstveno – financijski stručni radnik – četvrti stupanj
Organizacijski stručni radnik – četvrti stupanj
Komercijalni stručni radnik – četvrti stupanj

U upravno – birotehničkoj struci
Upravni referent – četvrti stupanj
Administrator – treći stupanj
Administrativni referent – četvrti stupanj
Kadrovski referent – četvrti stupanj
Sekretar – četvrti stupanj
Daktilograf – treći stupanj
Stenodaktilograf – četvrti stupanj
Stenograf – četvrti stupanj
Korespondent – četvrti stupanj
Inokorespondent –četvrti stupanj
U matematičko – informatičkoj struci Matematičar – informatičar

Godine 1980. nakon provedenog referenduma izdvaja se dio obrazovnih programa ( neka zanimanja četvrtog stupnja u upravno-birotehničkoj struci)CUO EUMIK-a u Centar obrazovanja kadrova u odgoju i kulturi koji djeluje na lokaciji Frana Kurelca 1.

Centar usmjerenog obrazovanja ekonomskih, upravnih, matematičkih i informatičkih kadrova i nadalje upisuje učenike po verificiranim nastavnim planovima i programima iz školske 1977./1978. godine.

Republički sekretarijat za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu temeljem rješenja 2701/1-1979 od 4. siječnja 1979. godine odobrava još i program u prometnoj struci za zanimanje PTT eksploatator.

Školske 1981. /1982. godine izvršena je revizija nastavnog plana i programa za birotehničke stručne radnike za zanimanje daktilograf, daktilokorespondent, stenodaktilograf. U svjedodžbi za zanimanje daktilograf, stenodaktilograf i daktilokorespondent uz ocjenu upisuje se i postignut broj otkucaja, prijepis i diktat za daktilografiju, te broj slogova u minuti za stenografiju. Time učenik dobiva i određenu klasu.

Bez obzira na usmjerenje, ako učenik ne savlada program za zanimanje četvrtog stupnja stručne spreme pruža mu se mogućnost polaganja završnog ispita na kraju trećeg razreda za zanimanje za treći stupanj stručne spreme iste struke.

U toj školskoj godini učenici su mogli birati izborne i fakultativne predmete između talijanskog jezika, engleskog jezika, njemačkog jezika i hrvatskog jezika, matematike i daktilografije.

Godine 1984. pokrenuta je inicijativa za promjenom naziva Centra, a komisija u sastavu profesorica Nede Zidanšek, profesor Josip Poljak i profesorica Vera Badurina predlaže ime Centar usmjerenog obrazovanja «Mijo Mirković». Svoju suglasnost za korištenje imena Mije Mirkovića u pismenom obliku dali su sinovi Mije Mirkovića Ante, Ivan i Marko Mirković.

Godine 1984. u skladu s racionalizacijom mreže centara usmjerenog obrazovanja na području Zajednice općina Rijeka došlo je do razmjene obrazovnih profila i zanimanja između CUOEUMIK-a i Centra za obrazovanje kadrova u odgoju i kulturi. U Centar obrazovanja kadrova u odgoju i kulturi odlazi zanimanje matematičar – informatičar.

Školske 1984./1985. godine u Centru usmjerenog obrazovanja ekonomskih, upravnih, matematičkih i informatičkih kadrova primjenjuju se novi nastavni planovi i programi.

Školske 1986./1987. godine mijenja se naziv u Centar usmjerenog obrazovanja ekonomskih i upravnih kadrova “Mijo Mirković ” Rijeka.

Godine 1990. korigirani su nastavni planovi u ekonomskoj i upravno-pravnoj struci (izmjene se odnose na predmete Marksizam i socijalističko samoupravljanje, Osnove tehnike proizvodnje i Opće narodna obrana i društvena samozaštita).

Školske 1990./1991. godine preobražajem centara usmjerenog obrazovanja nastaju kao zasebne škole:

– gimnazije
– strukovne četverogodišnje škole
– strukovne trogodišnje škole

Školske 1991./1992. godine uveden je novi nastavni plan i program u ekonomskoj struci za zanimanje ekonomist i to u cijelosti od prvog do četvrtog razreda.

Promjene se događaju i u upravno – pravnoj struci u zanimanju administrativni tajnik koji postaje trogodišnji program da bi 1993./1994. godine bila izvršena revizija postojećeg trogodišnjeg programa u četverogodišnji program.

Škola 20. siječnja 1993. godine mijenja naziv u Ekonomsku školu Mije Mirkovića pod kojim naslovom djeluje i danas.

U školskoj 1995./96. godini u upravno pravnoj struci ponovo se uvodi zanimanje upravni referent.

Školske 1997./1998. godine po prvi puta u povijesti riječkog srednjeg školstva u prvi razred upisuju se učenici s teškoćama u razvoju. Učenici se upisuju za zanimanje upravni referent u upravno – pravnoj struci.

Danas školske 2001./2002. godine Ekonomska škola Mije Mirkovića Rijeka djeluje kao strukovna četverogodišnja škola u kojoj se unutar dviju struka, ekonomske i upravno – pravne obrazuju učenici za jedno od tri zanimanja – ekonomist, administrativni tajnik i upravni referent. Našu školu pohađa 1038 redovnih učenika raspoređenih u 36 razrednih odjela. U njoj su zaposlena 94 djelatnika.

Od školske 1913./1914. do 2000./2001. godine školu je završilo 15191 učenik.

POVIJEST UPRAVNE ŠKOLE
Upravna škola započela je djelovanjem rješenja NOK-a Rijeka, 15.07.1957. godine kao dvogodišnja Stenodaktilografska škola, a odlukom NOO-a Stari grad Rijeka od 12.07.1960. godine pretvorena je u četverogodišnju Upravno – administrativnu školu Rijeka. Dvogodišnja Stenodaktilografska škola školske 1959./1960. godine postaje trogodišnja. Rješenjem Sekretarijata Savjeta za prosvjetu NR Hrvatske od 29.09.1960. godine odobrava se početak rada Upravnoj školi i upis u registar ustanova kod Okružnog privrednog suda u Rijeci

Od 1. ožujka 1963. godine školovanje u Upravnoj školi produžuje se na četiri godine kako bi se izjednačila sa svim stručnim srednjim školama. Izmjene u nastavnom planu odnose se na raspored nastavnih predmeta u pojedinim razredima kao i na povećanje odnosno smanjenje broja sati kod pojedinih nastavnih predmeta.

Učenici upisani školske 1972./1973. godine u prvi razred Upravne škole u trećem razredu školske 1974./1975. godine upisuju se u birotehničko usmjerenje zanimanje birotehničar, četvrti stupanj obrazovanja.

Školske 1974./1975. godine Upravna škola se udružuje s Ekonomskom školom u Ekonomsko-upravni školski centar. Od tada pa do danas učenici se za zanimanja u upravno-pravnoj, birotehničkoj struci i ekonomskoj struci obrazuju u jednoj jedinstvenoj školi.